Selo moje malo
Martinje
Sinoć je održana vrlo skromna proslava i krštenje mošta povodom Martinja. Društvo se nekako osipalo spletom raznoraznih preklapanja privatnih i poslovnih obaveza ovaj tjedan i iako je datum proslave pomaknut ipak se nije uspjelo popuniti stolove u obliku slova P, čak je i u obliku cialis ou viagra slova G bilo previše.
Osim toga fale one stare fotelje pa su stariji članovi rano pobjegli kući i zato apeliramo na novog predsjednika da do Vincekova taj problem ispravi.
Kao što vidite ni kostimografija nije bila u duhu ovog blagdana jer je navodno Sv. Martin posudio kostim Sv. Nikoli a ovaj ga ni nakon godinu dana nije vratio. Jedino je dobro bilo što su se u takvim okolnostima litranije skratile na vrlo prihvatljivu mjeru.
No, mi smo se svejedno lijepo podružili.
Turneja po Istri
Nitko do danas (srijeda) nije poslao nikakav materijal pa pogledajte ovdje!
---
Taman ja objavim gornji link kad eto ti Nene s prilogom i slikama........
---
Istra
“Oslabljenim” izdanjem Kud-a “Jelenčanka”, veselom pratećem društvu, raspoloženim sviračima, “čašicama” raspoloženja i vrlo strpljivim šoferom Štefom, krenuli smo putem Novigrada u Istri.
Novosti iz našeg malog sela
Kao što vidite na fotkama napravljena je podloga za parkiralište na groblju, za asfalt nema šanse ove godine a prema mojim informacijama jedino bi se trebao asfaltirati onaj strmi ulaz da ga voda ne odnese preko zime.
Radovi na fasadi crkve se polako privode kraju. Vurica je otpala iz projekta jer je gore pod onim vršnim lukom betonska deka i ne može se montirati. Detalje o svim radovima su obećali objaviti kada se sve planirano za ovu godinu završi.
Iz ostavštine Agrokora smo zahvaljujući trudu Dominika Andlara (a pomogao je i Jole) dobili reljefnu maketu Moslavačke gore koja je postavljena u školi pa sada možemo zainteresiranima najprije pokazati što ih čeka prije nego krenu u brda.
Dječje Vinkovačke jeseni – prvi put
Pod upravljačkom palicom mladih snaga, Ivane i Nikoline, budnim okom roditelja, iskustvom predsjednice Ksenije, podrškom ostalih članova Kud-a i „ oštrim“ okom moje malenkosti, jučer je dječja skupina Kud-a „Jelenčanka“ prvi puta nastupila na Dječjim vinkovačkim jesenima.
DESET GODINA BRATIMLJENJA
Prošlo je već deset godina od našeg bratimljenja s Delničanima. Iskreno, ja sam pojam o vremenu već davno izgubila jer se naše druženje nastavilo istim tempom svih ovih godina. Rijetko kada prođe koja skupština, koji turnir ili slično bez da se ne susretnemo. Kroz sve te godine, poznanstva su postala prijateljstva, ista prezimena počela su se smatrati familijama, a i vrijeme nam nikako ne postaje prijatelj jer nam nikad nije dovoljno kasno za krenuti kući. Sve su to stvari koje stvaraju posebno drage uspomene, stvaraju nove priče za nove generacije. Tim povodom, ovog smo se vikenda okupili u Delnicama. Druženje je prošlo baš kako treba – mirno, ugodno, taman opuštajuće. Na putu smo bili s dva kombija, cijeli dan proveli u šumi na ugodnih 15 stupnjeva, fino smo papali, a i otkrili smo bočanje. Dočekala nas je kiša, a neke je iznenadila hladnoća, jer – kolovoz je, sigurno ne može biti toliko hladno. No, može. Svečano sam si obečala da u Delnice više ne putujem bez tople odjeće i obuće pa taman i usred ljeta. Sve u svemu, prenosim vam nekoliko fotografija kako bih vam približila ovo o čemu sam upravo pisala. Do slijedećeg druženja...
