Selo moje malo

Moja sjećanja...

 Prosinac je mjesec darivanja, mislim da je to najljepši mjesec u godini kada su svi sretniji nego inače. Najnježnija sjećanja vežu me uz moju rodnu i voljenu Gornju Jelensku. Kad sam bila dijete najsretnija sam bila kad bi mi je jedna stara kuma u prosincu donijela vrećicu jabuka. Bile su to prekrasne crvene i ukusne jabuke a zvali su ih božićnice, ali nikad nisu dočekale Božić, brat i ja smo ih  pojeli prije Božića. Svake zime je redovito zapao velik snijeg i bilo je veoma hladno. Još i sada osjećam kako je snijeg  škripao pod nogama i davao milozvučan ritam našem hodu. Večeri smo provodili uz tople peći pospano slušajući bakine priče iz života. Hladne zimske večeri bila su namijenjena za prijateljska druženja uz čihanje perja, lupljenje graha ili kukuruza. Mama bi tada obavezno ispekla „zlijevanku“ i „buhtle“ uz  koje je pasalo kuhano vino. Miris klinčića  nama djeci mamio je osmijeh na lice jer tada su i djeca slobodno pila kuhano vino da se zagriju. Svirka mog strica na harmonici, susjeda Tone na tamburi i striča Pepe  na bajsu potpomognuta zvonkim glasovima djevojaka i mladića iz sela orila se duboko u noć. Obavita veseljem u srcu i sigurnosti obiteljskog ognjišta živjela sam u svom svijetu blaženstva, mira i sigurnosti.

 

Opširnije...

Prezentacija idejnog rješenja parka praslonova

Image
Marija Vizner
Međunarodni dan biološke raznolikosti (22. svibnja) i  ImageDan zaštite prirode u Hrvatskoj te 15-ta godišnjica otkrića ostataka miocenskih rilaša u Gornjoj Jelenskoj (24.5.1994) obilježeni su ove godine nizom manifestacija u kojima je naše malo selo bilo u središtu pozornosti. Najprije je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima SMŽ, predvođena ravnateljicom Marijom Vizner, u klubu Arcus u Kutini organizirala predstavljanje Moslavačke gore kao prvog regionalnog parka u Republici Hrvatskoj. Posebna nam je radost što su prigodnu dekoraciju prostora upotpunili crteži slonova koje su izradila djeca iz područne škole u Gornjoj Jelenskoj.

 

Opširnije...

Tebi, o Jelensko moja!

O Jelenska, lozo plemenita
Iznikoh iz tebe, iz korijena tvoga
Kud god idem, u srcu te nosim
Kolijevka si cijelog stabla moga.

Rodna grudo, zjenice iz oka
Ti milino iz mladosti moje
Dolazim ti, u taj vrt ljepote
Da upijem boje i mirise tvoje.

Nigdje jutra tako ne mirišu
Niti brazda, kad je plug zaore
Poput vala, klasje se talasa
Prelijepo je tvoje zlatnožuto more.

Sve tvoje bogatstvo mirisa i boja
Čuvat ću ko biser usred srca svoga
I dok ono bude kucalo u meni
Snaga ćeš i polet biti života moga.

U tebi i uho svoju muzu nađe
U jutarnjem pjevu raznovrsnih ptica
Melodičnom žuboru vijugavog potoka
I cvrkućem pozdravu lasta povratnica.

Ti si 'oaza' najljepša na svijetu
Umjetnik te tako naslikao ne bi
Panorama ti je izašla iz bajke
Svu ljepotu, Bog je dao tebi.

Kad te gledam, srce mi se širi
Tvoja me je gruda iznjedrila
A oblak života nije tako crn
Da ga ti ne bi razvedrila.

I na kraju, Višnjem Bogu hvala
Što te mogu nazvat svojim domom
Budi vazda ponosna i sretna
I Bog uvijek neka bude s tobom.

                                    Marica Gradinščak
                                     rođ. Pleše (Jurčić)

 

Ulomci života stari oko 18 milijuna godina

Tekst i snimke: Dalibor Sumpor, dipl. biolog

                         Matica Hrvatska Kutina
 

  Rudno bogatstvo u Moslavini te izumrli svijet iz njezine geološke prošlosti od davnine su predmet širokog znanstvenog zanimanja brojnih hrvatskih ali i inozemnih istraživača. U slojevima i taložinama stijenja na području današnje Moslavine istraživači otkrivaju osobitosti postanka pradavnih krajolika i životinjskih vrsta te mijena kroz koje su prolazili. Spomenimo tek primjerice kako je još sredinom prošlog stoljeća hrvatski preporoditelj Ljudevit Farkaš – Vukotinović obavio velika geološka istraživanja Moslavačkog gorja. No, tek 1994., Moslavina će biti poznata u svijetu po novootkrivenim i izuzetnim paleontološkim nalazima velikih fosilnih sisavaca- rilaša i nosoroga iz geološkog razdoblja donjeg miocena, iz vremena od prije 17- 18 milijuna godina. Pojedinosti o tom senzacionalnom otkriću objavljene na hrvatskoj televiziji 24. svibnja 1994. godine (Dragutin Pasarić), uputili su kako su ovi ostaci moguće najstariji miocenski rilaši Europe, a nalazište u Moslavini uvrstili na kartu rijetkih dragocjenosti svjetskog značenja tako dalekog doba.

Opširnije...

Geografski položaj Gornje Jelenske

Gornja Jelenska spada među najpitomije i najljepše predjele središnje Moslavine. Prostire se od Mjeseca na sjeveru, jednog od uzvišenja Moslavačke gore, do Jurjevca na jugu. Sa sjeveroistoka od Mjeseca preko Strme međe i Kaluđerovog groba do Stelovače, graniči s k.o. Samarica. Istočno od Stelovače, potoka Kamenjače i Donje Paklenice, dodiruje je k.o. Mikleuška, južno je k.o. Voloder, a jugozapadno od Jurjevca i Vodeničkog brda k.o. Popovača. Zapadna i sjeverozapadna granica s k.o. Katoličko Selište ide od kote 198m, sjeverno od Ribnjače, preko Brda, Moslavačkih Bijeljevina, istočno od Jelengrada i preko Nasipa do Mjeseca.
    Okosnica prostora čini joj udolina potoka Jelenska. Ona od izvora podno Kolarevog brda, između Nasipa i Mjeseca, teče do Gornje Jelenske smjerom sjever-jug, da bi zatim skrenula prema jugozapadu i Popovači. Dolinu potoka prati glavna prometnica. Potok Jelenska mještani zovu Jelenka makar je naziv «Jelenska» mnogo stariji te je Gornja Jelenska i nazvana po njemu. Toponim Jelenka potječe još od srednjeg vijeka i zapisan je u svim topografskim i katastarskim kartama. Kasnije doseljenici koji su ovamo došli iz Gorskog kotara u XVII. stoljeću, nazivaju potok Jelenka. Oni su također autori još nekih toponima kao što su: Velebić (mali Velebit), Čabranjski Drum (Čabar), Riječki Drum (Rijeka), Skradnji Drum i Skradnja Rijeka (Skrad). 

Opširnije...

Aktualno

Galerija događanja

Jelensku volim