SHKM Vukovar

Još jedan susret je iza nas, još jednom druženju je došao kraj. Ove je godine to bilo jubilarno, deseto okupljanje katoličke mladeži. Mladi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te nekoliko grupa hrvatske mladeži iz inozemstva, okupili su se ovog vikenda u Gradu heroju, kako bi odali počast onima koji su položili život za nas, koji sada uživamo tu slobodu.

Koncept samog druženja nešto je promijenjen u odnosu na prethodne godine. Prvi dan je bio predviđen za obitelji, a drugi je dan bio za veliko euharistijsko slavlje. No, krenimo redom. Ove godine skupilo nas se nešto manje nego inače, no svejedno dobre zabave, radosti i dobre uigranosti nije nedostajalo. Mladi iz Jelenske udružili su snage s mladima iz Popovače i uputili su se prema Čepinu, gdje su nas dočekali naši domaćini. Slavonci su i ovoga puta opravdali titulu pravih domaćina – kiflica, kolača, kulena i ostalih delicija je bilo cijeli dan, gdje god smo se pojavili. Nakon što smo se smjestili kod obitelji i malo okrijepili, uputili smo se u Osijek, na kratki izlet. Eh, bilo bi još ljepše da je uspjelo proći bez kiše. No, Vakula je reko i bi tako. Stigavši u Osijek, krenula je i kišica koja nas je pratila sve do katedrale. S obzirom da je program domaćina kretao već u 19 sati, nismo se dugo zadržavali. U Čepinu su tri župe; sa župnikm jedne smo sve dogovarali, kod drugog smo se predstavljali, a trećeg nismo ni upoznali. Svima je, naravno, bilo zaniljivo prezime našeg župnika domaćina jer se preziva Schumacher. Nakon mise, duhovnog programa i druženja kod Schumachera, uputili smo se u obitelji na večeru i druženje.

Nedjelju smo započeli prilično rano za naše nedjeljne pojmove; krenuli smo za Vukovar već u 7 sati jer smo planirali stići na molitvu koja je bila na vukovarskom memorijalnom groblju, s početkom u 9 sati. Nakon toga, mladi su formirali procesiju u kojoj su se uputili prema perivoju dvorca Eltz, mjestu gdje je bilo središnje euharistijsko slavlje. Takve procesije su uvijek posebne; još danas pamtim onu po zadarskoj Kalelargi, kada nije bilo prozora s kojeg nas nisu pozdravljali, mahali, pjevali s nama, dijelili tu radost. E, pa tako je nekako bilo i jučer u Vukovaru. Rijeka mladih slila se prema gradu, uz pozdrave mještana koji su nas pratili ispred svojih kuća. Središnje euharistijsko slavlje započelo je u 11:30, predvođeno nadbiskupom đakovačko-osječkim, mons. Đurom Hranićem. Na misi je sudjelovalo oko 30 tisuća mladih, kao i na programima pripremljenim nakon mise po cijelom gradu. Grad na Dunavu bio je preplavljen šarenim, mladim ljudima, okupljenima u Kristu. Geslo ovog susreta bilo je „Krist nada naša“. Od tuda proizlazi i jedna „nespretna“ zanimljivost. Naime, ovogodišnju himnu susreta mi nikako nismo uspjeli naučiti pa smo nekako smislili „svoju himnu“. Na pjesmu „Ima li nade za nas“, Dražena Zečića, mi smo ubacili nove riječi i time smo se predstavili Vukovaru. Susret je zaključen velikim koncertom u 18h, na kojem su sudjelovali: Miroslav Škoro, Božja pobjeda, Marija Husar Rimac, Ivana Husar Mlinac, Alan Hržica i Opća Opasnost.

Za kraj, moram reći kako sam stvarno ponosna na taj mali broj naših mladih, koji su bili dovoljno hrabi i uputili se na ovo hodočašće, koji su pokazali koliko veliko srce imaju, koje ništa nije spriječilo da se poklone žrtvi Vukovara, koji su pokazali koliko su zreli i odgovorni!! Iako umorni od cijelog vikenda provedenog na nogama, kiši i suncu, i dalje im nije nimalo žao što su bili dio ovog velikog događaja, ponovili bi to opet, a ja vjerujem da i budu, za tri godine u Zagrebu.

SHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM VukovarSHKM Vukovar

Aktualno

Galerija događanja

Jelensku volim