CVIJEĆE ZA MAJKU (povodom majčina dana)

Sigurno je jedno: sve ono što je dobri Bog stvorio, to je stvroio savršeno, skladno i svrsishodno. Ništa nije Bog učinio tek tako, a najmanje baš slučajno. Od stvari ili nežive prirode to posebno vrijedi za cvijeće. Koliko vrsti ga imamo u prirodi? Svako godišnje doba ima svoj izbor i svoju vrstu. Koje je najljepše? Ono koje svojim mirisom opija i ljepotom osvaja naše ljudsko srce. Koja je razlika između moje duše i cvijeća? Gotovo je i nema! Kako? Ako cvijeće ne volite i o njemu ne vodite računa, ono će od tuge prije vremena nestati i usahnuti. Po svojim sposobnostima ono je bespomoćno. Ne može samo sebi dati vlagu, svijetlo i topolinu. To mu samo vi ljudi možete pružiti. A posebno svaku jutro ga milo pogledati i uputiti mu smiješak. To se isto događa i s dušom. Kada sam u grijehu, ja sam jednostavno bespomoćan i jadan. Svi su drugi krivi što mi ništa ne ide od ruke. Od trna u oku svojih domaćih ja vidim brvno i sve me živcira. Pomirim li se s Bogom i s bližnjima, ja dobivam poput cvijeta toplinu svijetlo i vlagu Božje milosti. To je dakle cvijet i moja duša.

Kada i gdje me cvijeće prati? Od kolijevke pa do groba. Cvijet donosimo majci, supruzi i prijateljici kada smo čuli da se rodila curica ili sin muškić. Cvijećem u kosi ili u buketu spremamo se za prvu svetu pričest. Vjenčanje nam je nezamislivo bez cvijeća. I konačno, na mojem ispraćaju će biti toliko vijenaca i nepotrebnog cvijeća, umjesto da se taj novac dade u humanitarne svrhe, gdje bi neto od toga imao koristi. Cvijeće usahne i vijenci samo postaju za nekoliko dana teret djelatnicima groblja.

No mi idemo na našu temu – cvijeće za majku. Svibanj, neki prevode i s maj – početna slova riječi majka. Možda se tu negdje krije i etimološko značenje riječi majka. Iako je svaki mjesec lijep i drag na svoj način jer je neponovljiv, to kao da posebno vrijedi za mjesec svibanj. Zimu je već prekrio veo zaborava i laganije se oblačimo. Teške i nesnosne vrućine tek nam dolaze. A svibanj je poput tihog lahora i proljetnog povjetarca koji nam razgoličuje dušu. On je i mjesec ljubavi i zaljubljenih, a posebno mjesec posvećen majkama. Druga nedjelja u svibnju posvećena je našim zemaljskim majkama, bile one žive ili pokojne. Dok je cijeli mjesec posvećen jednoj i pravoj Majci – Blaženoj Djevici Mariji. '' Marijo svibnja Kraljice'' pjeva pobožni puk. U litanijima Lauretanskim spominjemo je kao ''Ružu Otajstvenu''. Ono što je cvijeću ruža, koju s pravom nazivamo kraljicom cvijeća, to je za svemir i čovječanstvo Marija – Ruža Otajstvena. Ona je dala Očevom pupoljku Isusu svoju ljudusku narav, toplinu srca i ljubav. Kroz cijelu je vječnost Bog tražio svoju Kraljicu da bi se u njezinim čaškama ljubavi nastanio i konačno je našao u Nazaretskom vrtu. To je Marija Rosa mistica.

Lijepo kažu Židovi kada tvrde: „Bog nije mogao biti prisutan na svakom mjestu, zato je i stvorio majke.“ A majka je sve. Ona je žena, prijateljica, sestra, supruga i sve ono što ide jednu ženu. Isus je u Evanđelju u najmanje dva navrata naziva upravo tim terminom. Prvi puta u Kani Galilejskoj kada na njezinu želju Isus čini svoje prvo čudo – pretvara vodu u vino. Ali ne čudo radi čuda, već spaja lijepo i hvalevrijedno s korisnim. Mladenci su se našli u teškoj situaciji jer negdje na polovici slavlja, vina je nestalo. Bila je na svadbu pozvana i Marija. Dok je Isus bio zaokupljen razgovorima nije mogao vidjeti u kojim se mukama nalaze mladenci. To je primjetila Ona i reče:“Sine, vina nemaju.“ Isus je stao a časak, kao da se nije snašao u tom trenutku te će Mariji: „Ženo, što ja imam s tobom, još nije došao moj čas.“ Ali Marija, žena i majka ne čeka, već će poslužiteljima: „Učinite sve ono što vam On kaže!“ I čudo je na pomolu, a mladencima je odlanulo i prisutnima osvanulo novo i kvlaitetnije vino od prijašnjeg.

Drugi trenutak kada će Isus Mariju nazvati ženom je pod križem na Golgoti. Petra nema jer ga je zatajio i pobjegao. Juda znamo što je od sebe učinio. Svi ostali su se razbježali kao rakova djeca. Tko je ostao pod križem? Marije i Ivan apostol. Stoga prije nego će Isus predati dušu Ocu, posljednjim snagama obraća se Majci i Ivanu, te će njoj: „Ženo evo ti sina“- pa zatim Ivanu: „Sine, evo ti majke!“. To je oporuka ili testment ljubavi. Tu napose pod križem razumije se bolje nego li ikad prije termin žena. Što zapravo ta četiri slova u sebi kriju? Termin ili riječ žena slična je nabujaloj i brzoj rijeci koja se kasnije na svojim određenim mjestima, dijeli u svoje druge tokove ili riječne rukavce. Riječ žena znači supruga, kći, prijateljica, sestra, majka, djevica posvećena Bogu. No nas sad i ovdje prvenstveno zanima termin majka. Što, ili bolje tko je ona? Ona je slična lastavici koja svakih nekoliko minuta donosi crviće svojim mladima. Zanimljivo je da nikad ne pogriješi dati jednom dva puta, a drugom nijednom. To je instinkt majke! Nitko i nikada ne može je zamijeniti! Pomoćnica u kući i teta u vrtiću, samo su to začasna pomoć mališanima. Ona je prva i najsigurnija učiteljica života. Svoje dijete uči hodanju, izgovoru prvih riječi, molitvi, prijateljstvu. Za nju nema ne mogu i ne ću. Ona sama sebe prisiljava jer zna da ona mora bez obrzira koliko netko htio ili ne stigne. Na to je jednostavno prisiljava ljubav do svojeg djetata. Dok suprug slatko i bezbrižno spava i ne čuje da dijete plače, ona mora osluškivati njegovo bilo. Ona zna da bi joj trebalo odmora te bi mogla satima dijete ostaviti pred televizorm ili pustiti da se bavi igricama na računalu, ali ona misli na daleke pruge. Ona misli i na djetetove posljedice koje će mu igrice, televizor i nasilje pružiti. U školi je učitelj i pedagog drugoj djeci, a tako njezina vlastita je ignoriraju. I to je majka i žena. Ali njezn majčinski instinkt je čini neumornom, uvijek raspoloženom i spremnom pomoći svima,a a posebno djeci.

 

Aktualno

Galerija događanja

Jelensku volim