cialis generique

Maratonci hodaju počasnu dionicu

Prije četiri godine na maratonu se odlutalo prema Splitu pa je trebalo popraviti tu dionicu a DVD Jadrč je spremao zabavu i kuda ćeš bolju priliku za ispravak. Plan je bio hodati dionicu od Vrhove Gorice do Jadrča po trasi naftovoda u dužini od 12,5 km.

Plan je bio dobar ali na ovim prostorima još od prve petoljetke naovamo se nijedan plan ne ostvari pa tako ni naš. Bar ne u potpunosti. Planirano je dva sata vožnje do Bosiljeva a došli smo za 3,5 sata. Nismo po planu ni krenuli na vrijeme a ovaj krkljanac do Karlovca smo potpuno smetnuli s uma. Planirano je i da ćemo dionicu prehodati za 2,5 sata a hodali smo 3,5 sata i uronili na zabavu dobrano po mraku. Da li je hodanje podbacilo zbog lošeg planiranja ili zbog moje sporosti ostati će (nadam se) nepoznanica.

Čim smo ugledali početak dionice na startu Stipa je počeo nekakva prebrojavanja pa uspoređivanja sa biračkim spiskom i onda smo došli do zaključka da je dobro što se Slavek odmiče od politike jer izgleda da samo 1% suseljana može nasanjkati a to mu ne bi bilo dovoljno za prelazak praga. Ma dobro, nije to bilo tako strašno osim što je malo gore dolje pa nas starije koji nismo više toliko za gore dolje malo satre.

Usput su se forsirale razne prirodne prepreke uz bezuspješne pokušaje da se snimi kakav pad. Usput smo se i sladili malinama dok nas je starac Klek pratio pogledom iz daljine.

S lijeve strane Dalmatine forsirali smo neku šikaru ali smo onda nakon prijelaza dali starom šumskom vuku Joletu da nađe bolji put natrag na trasu naftovoda i naravno da ga je našao.

Na cijeloj zabavi je viđena jedna jedina staklena čaša i još k tome na stalku, naravno da je to donio naš proslavljeni logističar Stipa koji nas je i inače putem zabavljao svojim dosjetkama i gegovima od oproštaja doma ljubljenjem zemlje na dvorištu i dirljivim oproštajem sa Magdicom koja mu je donijela stvari do kombija do raznih drugih huncutarija. Svejedno smo mu zamjerili što kao pravi ljubitelj sevdaha nije na Malom Brijunu na koncertu Amire Medunjanin.

Kao što vidite neke iz originalne postave maratona su zamijenile mlade snage što je donijelo živost u ekipu pa se boravak na zabavi nije sveo na gemište nego je bilo i plesa.

Parafrazirati ću jednu mudru iako se ne sjećam čija je a kaže otprilike – bilo je lijepo s ekipom i piti i biti. Jedino smo u povratku malo vukli na krepane belke ali opravdano...

Kao i obično, počelo je svitati kada sam parkirao na mom brdu.

 

Aktualno

Galerija događanja

Jelensku volim