Škrlatica, 16.8.2013.

Škrlatica, 16.8.2013. Nije lagano ali se može. Ako ja uspijevam svojih skoro 106 kg plus dobro opremljen ruksak iznijeti na te neke visine onda bi sigurno i mnogi iz našeg malog sela mogli. Čak i nije skupo. U ovoj varijanti nas je prijevoz došao cca 200 kuna po učesniku i sumnjam da smo potrošili svaki više od dvadesetak eura izvan toga (grah, cuga, kava, ...).

U nekim mlađim danima se lamunjalo po nekim zericu višim europskim planinama a sada je red polako nizati Sloveniju pa je nakon lanjskog Jalovca na red došla i Škrlatica (drugi vrh u Sloveniji, 2740 m). Triglav smo obavili davnih dana a sada je bilo gušt gledati ga sa susjednog grebena.

Nije da smo baš planirali direktno na Bivak IV ali u žaru želje da se što prije krene to smo shvatili tek nakon 500 m visine pogledavši malo bolje kartu. No, ispalo je to na kraju jako dobro jer je bilo mjesta za spavanje a u malom rezervarčiću čak ima i vode za minimalno osvježenje i dopunu zaliha. Jedinu zamjerku upućujemo Borisu (jedan od ekipe koja nam je osiguravala biciklijadu) koji je naravno došao dosta prije nas ostalih a nije mu palo na pamet da upotrijebi svoja vojna znanja i zarotira kakvo janje iz ovog stada što lamunja nesmetano oko bivka. Bilo bi to sigurno puno bolje od graha iz konzerve.

Dodatno nas je zabavljao pričom kako bi bilo zgodno popodne ispenjati još i susjedni Stenar ali se naravno nije odlijepio od dobre pozicije pored skloništa. Kao ni mi ostali.

Drugi dan smo potrpali u jedan ruksak minimalno stvari za penjanje (voda, nešto hrane, par stvari za eventualno osiguranje i prvu pomoć) i krenuli na još 750 m do vrha. Višnja je odustala prije samog vršnog dijela ali sve čestitke za prvi puta u Alpama i za dobrano iznad 2000 m.

Mi ostali iz ekipe smo eto uspjeli. Jedino mi je Mario bio toliko žedan na vrhu da se nije mogao ni uspraviti za slikanje pa je meni pala ideja da predložim ovima mojima u firmi da otvorimo gore mali dućan. Što bi se tu piva dobro prodavala.................

Glede težine cijelog uspona moje je skromno mišljenje (i ne samo moje) da je ovaj dio u stijeni sasvim ok a ovaj komadić željezne rute na okomici koji svi slikaju kao nešto je više manje bezazlen ako ste išta probali u stijeni i naravno ako se ne bojite visine. Čak mrvicu ispred toga ima jedan dimnjak koji je puno teže za proći ali njega nitko ne slika jer očito ima drugih briga i sa rukama i sa nogama. Stvarna težina i stvarni problem ovog uspona je sipar. Ima ga na dobrih 2/3 puta a hodati po smrvljenom kamenju daleko više umara i fizički i psihički od bilo čega u planini.

Eto, toliko od mene sa pomalo maštanja o tome što bi moglo biti slijedeće ako zdravlje i luda glava posluži.

Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.Škrlatica, 16.8.2013.