Iz povijesti

Grad Moslavina

MOSLAVINA (IZ PUTNIH USPOMENA), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist

  Ovamo sam se uputio u nedjelju 16. rujna da razgledam grad i tu se svratio g. Ivanu Mučnjaku, upravitelju grada i dobara. Pred gradom sa strane istočne protegnušte se staje, gradjene godine 1754., a kad si unišao u veliko i kamenjem potaracano dvorište, stojiš pred gradskim polokružnim vratima. Grad je građen na jedan sprat u četverokut, te ima prama iztoku u prvom spratu 15 prozora, u prizemno 15, koji su zatvoreni željeznim rešetkama. Sa svake druge strane ima 28 prozora. Desno i lievo u veži jedna je vratarska soba, a kad si unišao u dvorište, zagledaš 24 arkade i veliki iz kamena klesani, a 30 m dubok zdenac. S lieve strane, a preko 27 stuba od hrastovine, dolaziš na hodnik prvoga sprata, što je potaracan valuticama. Tu ima 28 arkada i 24 velike sobe. Na tavanu ima sa svake strane po 2 prozora, dakle 8, a u svakom sastavku krova po jedan buzdovan; dimnjaka ima 12.

Opširnije...

Samarica

MOSLAVINA (IZ PUTNIH USPOMENA), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist

   Kako je Luki na Moslavačkoj gori poznat svaki put i svaka staza, krenuo je i on s nama do Samarice. Iz Jelenske pođosmo u 7 i po sata za liepa jutra do Kamenice, a odavle onom bujnom dolinom Podjelen prama Mjesečkoj kosi, a tada uzbrdice u bukovu šumu. Da ovuda ljudi mnogo prolaze, svjedoče bukve, jer je malo koja, da ne bi bila izpisana. Na jednoj bukvi urezao je netko kalić sa cviećem, na drugoj ugledasmo urezanu kapelicu, na trećoj vojnika, na četvrtoj čovjeka, koji puši iz lule, na petoj konja sa jahačem, a na jednoj urezane ove rieči: Pomoz Bog i Majka božja i Kramarićeva Roža. 

Opširnije...

Mikleuška

MOSLAVINA (IZ PUTNIH USPOMENA), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist

     14. rujna rano jutrom spremismo se u Mikleušku. Ovamo me vuklo dvoje; prvo, da vidim Paklenicu  u koje vade paklinu, a drugo, da obađem i razgledam razvaline u šumskom kraju Perušića o kojima narod priča malo ili ništa.

Opširnije...

Grob kaludjera i Jelen-grad

MOSLAVINA (IZ PUTNIH USPOMENA), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist

Fotografije: JOLE

    Od grada Garića pošli smo opet krasnom bukovom šumom, a jedva što smo pokročili, poče sudrug Vjekoslav govoriti prvi stih Nemčićeve pjesme, ali se domala sjeti, da ju je već od mene slušao, pak će zato:

    Ban ukopan u svom gradu
    Bez pokoja jednom sjedi,
    Kad u ponoć gospu mladu
    Sluša u snu što besjedi:

    “Oprošteno jest griešnima:
    Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima –
    Samo nije izdajici”.

Opširnije...

Na brdu sv. Benedikta i Garić-grad

MOSLAVINA (IZ PUTNIH USPOMENA), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist

Fotografije: JOLE

     Iz Moslavine zakolinčali konji prama Gornjoj Jelenskoj, otkuda smo imali da nastavimo svoje putovanje Moslavačkom gorom. Prijatelj Joža  najavio moj dolazak tamošnjemu učitelju, a kad si preporučen, pa još preporučen sudrugu, laglje ti je putovati novim i nepoznatim krajevima. Kad smo cestom zavinuli, zagledasmo prvu, pa drugu, treću kuću, a na briegu župnu crkvu oko koje se pribralo selo, ali i  otegnulo uz cestu. Kola pristanu, a nama pale oči na krasno cvieće i liepe voćke, koje ugledasmo pred školom, a za malo izletio stubama i mjestni učitelj  Vjekoslav P., koji me pozdravi vesela srdca, kao i njegova domaćica,
vrla prijateljica moje pokojne supruge. Prije desetak godina oprostio sam se s njome kao gospojicom, pa mi bijaše milo, da ju pozdravih u ovim bujnim krajevima kao gospodju. Od sudruga sam saznao, da iz Kutine poruke još nije  primio i zato pođosmo u susret poštaru, koji je imao doći poštom iz Popovače. I došao, izvadio poštu, a među novinama i list iz Kutine, i tako mi došli ovamo prije preporučnog pisma. Za večere učinismo svoju putnu osnovu. Zanimao me uvelike Garić-grad, a po gotovo Grob kaluđera. Prijatelj iz ormarića izvukao staru jednu čitanku i počeo čitati Nemčićevu pjesmu. Slušajući ga pozorno, malo mi se po malo prizivahu u pamet stihovi, koje sam učio kao dječarac i duša mi se prenosila u ono već sada daleko doba.  I moja su usta počela šaputati prvu kiticu:

    Moslavinskih sred planina,
    Samotan se grob vidjeva;
    Nit ga krasi mramorina,
    Nit ga suza ka polieva.

Opširnije...

Aktualno

Galerija događanja

Jelensku volim